Hotelijersko-turistička škola - OBAVIJESTI

:: OBAVIJESTI

Školske obavijesti

BOŽIĆ U ŠKOLI

Autor: Sandra Grgurić, 5. 1. 2009.

KAKO SMO U NAŠOJ ŠKOLI OVE GODINE PROVELI BOŽIĆ

Božića će ipak biti: kako u Hrvatskoj, tako i u našoj školi. I bilo ga je…

Mjesto radnje: dvorana kulturnog ansambla Zora

Vrijeme radnje: 19. prosinca 2008. u 10 sati i 45 minuta

Izvođači: učenici Hotelijersko-turističke škole Opatija (od 1. do 4. razreda)

Uzvanici: profesori i učenici već spomenute škole (zainteresiranih je bilo
toliko da se stajalo postrance po dvorani; možda da za idući Božić
zakupimo nešto veće?!)

Napisala: Nataša Modrić Tićak, prof.

To je vrijeme godine, svi se u tome možemo složiti, specifično. Ljudi su, možda, nekako drukčiji, poneseni svatko svojim očekivanjima i otvoreni novim mogućnostima. Tako smo i mi pokušali dati maleni doprinos tom predblagdanskom raspoloženju svojim umjetničkim stvaralaštvom.

Polugodište je zaključeno, ostalo nam za leđima. Nekako se ne mogu oteti dojmu da to prvo polugodište svake godine sve brže projuri. Olakšani za tu obvezu, nije nam bilo teško pokazati što i kako znamo.

Svečanosti bez pjesme nema; to znamo svi. Za pjesmu su bili zaduženi sljedeći učenici: Damir Markotić (4.b), Petra Stipanić (3.a), Ana Jajalo (3.b), Zdenko Debić (2.a) i Ariana Kurtović (3.b).

To su naše pjevačke snage;
Zdenko će im se kasnije
pridružiti

Osim zabavnoga djela, bilo nam je drago što smo ove godine imali priliku čuti jednu Händelovu skladbu koju je na flauti izvela Jelena Bjegović (1.b).

Luka je kao pravi kavalir Jeleni donio stalak za note.
I izmamio smiješak dviju lijepih djevojaka,
što je zabilježila kamera našeg fotografa,
prof. Nina Smolčića.

Ove smo godine bili zaokupljeni temom žena: što bi sve žene dale i napravile za ljepotu (vječnu mladost nećemo ni spominjati) te nevoljama jedne mlade plavuše iznervirane mitom o plavušama. Ovim djelima samostalno su nastupile Nana Spadoni (4.a) i Iva Mičetić (4.c).

Ovako je zanosno Nana izgledala kao žena koja razmišlja o vječnom ženskom pitanju ljepote, ali i kao vrlo zahtjevna hotelska gošća u igrokazu.

Je li možda netko nekim
slučajem primijetio
da je i Iva, koja govori o problemima jedne mlade
plavuše, i sama počasna nositeljica plave kose!?

Kako smo strukovna škola, ove smo se godine nakon jako duge stanke vratili struci: izveli smo igrokaz na temu hotelskog života. Nadamo se da su profesori struke uspjeli uočiti kako su učenici usvojili neke manire pravih hotelskih djelatnika. U igrokazu su sudjelovali sljedeći učenici: Nana Spadoni (4.a), Iva Mičetić (4.c), Iris Jusupović (4.c), Luka Turato (3.a), Damjan Dražul (2.b) i Kate Ribarić (2.b).

Nudimo vam nekoliko sličica iz našeg igrokaza

1. ovako je recepcionarka
     izgledala na početku
     svoje smjene (prije nego
     su joj gosti došli)

2. ovako otprilike izgledaju
zahtjevni gosti

3. ovako izgleda pasivni
odmor zahtjevnih gostiju

4. ovako izgleda
     recepcionarka nakon
     rada s jaaako
     zahtjevnim gostima

5. ovako izgleda cijela naša
dramska skupina

Ove se godine kraj kalendarske godine i kraj polugodišta poklopio s još jednim događajem, a to je odlazak prof. Radetić u mirovinu. Naši su pjevači i njoj i publici priredili iznenađenje mixom pjesama Ive Robića, pri čemu joj je Zdenko Debić darovao ružu. Svi su bili zatečeni, a pogotovo profesorica. Međutim, to nije bilo mjerljivo s aplauzom što ga je dobila od svih učenika i nastavnika.

Naša draga profesorica Radetić
među onima kojima je
posvetila cijeli život.

Mislim da je malo koji profesor imao tako topao i spontan ispraćaj. Profesorica Radetić to zaslužuje.
Svi mi komuniciramo: riječima, tijelima, simbolima i na kojekakve druge načine. Ali, nemojmo zaboraviti dosljednost nas samih te dosljednost između naših riječi i djela. U nastavi, kada se s učenicima često družino i niz godina, to je osobito važno. Možemo biti strogi, možemo biti blagi, ali učenike se ne da prevariti. Iza svih naših riječi i gesta oni vrlo lako prozru naše namjere. A naša je profesorica voljela učenike time što je svu svoju energiju ulagala u njihov rad i napredak. Rekla sam da učenici lako i brzo takve stvari osjete. Prekrasno je bilo vidjeti da su joj uzvratili na najljepši mogući način: dugotrajnim i toplim pljeskom.

Napisala : Nataša Modrić Tićak, prof.

[

Povratak |

Ispiši članak | ]