Putovanje u Poljsku bilo je nezaboravno iskustvo. Upoznala sam puno zanimljivih ljudi i puno toga naučila o holokaustu.

Čak ni 24-satna vožnja vlakom tamo i nazad nije bila naporna jer je protekla u ugodnom druženju. Svi sudionici uspjeli su se dobro upoznati prije dolaska u hotel Ruczaj. Rekli su nam da je vlak išao istom brzinom kao onaj koji je tijekom 40-ih godina prošloga stoljeća išao za Auschwitz, te smo na svakoj stanici stajali određeno vrijeme, u znak sjećanja na sve nesretnike koji su bivali iskrcavani na tim postajama bez ikakve spoznaje o onome što ih čeka.

Imali smo dane ispunjene programima i obilascima Krakowa koji je veoma jednostavan, a opet veličanstven. Zaista, ima jedan od najljepših trgova koje sam ikada vidjela. Djeluje pomalo mračno i ostavlja neki mističan dojam jer je u predvečer bio obavijen maglom, što se meni osobno jako svidjelo. Preko dana je također bio nekako siv zbog toga što nije bilo sunca što je arhitekturu činilo još uočljivijom i ljepšom. Bilo je predivno istraživati i gubiti se u zanimljivim ulicama Krakowa, fotografirati sve što se moglo i upoznavati neku drugačiju kulturu od naše.

Jedan smo cijeli dan proveli u obilasku Auschwitza I i Auschwitza II – Birkenau. Iako smo u Birkenauu proveli najmanje vremena, na nas je ostavio mnogo jači dojam zbog toga što on nije preuređen – sve je ostavljeno onako kako je i bilo prije toliko godina, jedino su na brojnim mjestima stavili ploče s brojnim pričama i objašnjenjima na poljskom, engleskom i hebrejskom.

Birkenau je ogromno mjesto – trideset puta veće od baze, Auschwitza I. Priče koje nam je vodič ispričao bile su nevjerojatne te smatram da nikada ne bih doživjela strahotu Drugog svjetskog rata i holokausta na ovakav način, da nisam čula i vidjela sve što jesam u Auschwitzu. Oduvijek sam znala da su se tamo događale grozne stvari, ali učiti to u školi i vidjeti to uživo dvije su posve različite stvari i zahvalna sam na tome iskustvu. Nakon ovog posjeta voljela bih se vratiti da pročitam sve natpise na pločama i istražim zaista sve što je tamo priloženo jer nam deset sati jednostavno nije bilo dovoljno da obiđemo sve.

Sve u svemu, smatram da je ovo putovanje jako utjecalo na mene, možda upravo zbog upoznavanja s ljudima iz različitih zemalja s kojima sam podijelila ovo iznimno iskustvo. Mišljenja sam da bi se što više mladih ljudi trebalo uključiti u Vlak sjećanja na Auschwitz jer će imati priliku vidjeti nešto vrlo značajno za čovječanstvo i naučiti nešto što će im ostati u trajnom sjećanju.

Više slika u foto-galeriji.