preskoči na sadržaj

Hotelijersko-turistička škola

Login

Školska događanja
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva u sklopu Mjeseca hrvatskoga jezika
Autor: Iva Kranjčić, 22. 2. 2022.

Mjesec hrvatskoga jezika

Niz značajnih datuma u povijesti hrvatskoga jezika tijekom veljače i ožujka, kojima je temeljen jezični, kulturni i narodni identitet, bio je povod obilježavanju  Mjeseca hrvatskoga jezika od 21. veljače do 17. ožujka. 

Tijekom Mjeseca hrvatskoga jezika obilježavaju se ovi datumi: 21. veljače obilježava se Dan materinskog jezika, 22. veljače Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, 14. ožujka obilježava se objavljivanje pjesme Horvatska domovina Antuna Mihanovića 1835. godine, te 17. ožujka objavljivanje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika 1967. godine.

Autorica teksta: Karmen Ujčić

 


Prva tiskana hrvatska knjiga na hrvatskom jeziku pisana glagoljicom

Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva spomendan je tiskanja prve hrvatske knjige na hrvatskom jeziku 22. veljače 1483. godine. Misal po zakonu rimskog dvora prvi je misal (liturgijska knjiga) u Europi koji nije tiskan latiničnim slovima i najstarija je knjiga tiskana glagoljicom. Otisnuta je 28 godina nakon završetka Gutenbergove Biblije i 9 godina prije prve latinske tiskane knjige. Bjeloruski slavist Mihail Bobrovski je 1821. godine napisao slovenskom jezičaru Jerneju Kopitaru, da je Misal po zakonu rimskog dvora prva knjiga tiskana u slavenskome svijetu pomičnim slovima. Glagoljica je uz Ćirilicu slavensko pismo, smatra se da je starije od ćirilice.

Ova se knjiga (Misal po zakonu rimskog dvora) zove i Prvotisak misala, sačuvano je 11 (nepotpunih) primjeraka ovog misala, šest u domovini, pet u inozemstvu. Ovaj prvotisak se još naziva i inkunabula. To je pojam kojim se označuju tiskane knjige pisane hrvatskim jezikom i glagoljicom od 1455. do 1500. godine. Pod hrvatskim jezikom misli se hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom koji je bio jezik hrvatske liturgije od 9. stoljeća, a razvio se iz starocrkvenoslavenskog jezika šireg slavenskog svijeta.

Uz Prvotisak misala sačuvani su i ovi hrvatski tiskani misali i brevijari (molitvene knjige): Senjski misal tiskan 1494. u Senju, Misal Pavla Modrušanina tiskan 1528. u Veneciji, Kožičićev misal tiskan 1531. u Rijeci, Prvotisak brevijara tiskan 1491., Baromićev brevijar tiskan 1493. godine u Veneciji, Brozićev brevijar tiskan nakon 1500. godine (1661.) u Veneciji.

   Misal po zakonu rimskog dvora 

Glagoljički rukopisi

Većina tiskanih misala pretisci su starijih mnogobrojnih rukopisa misala i brevijara, nastalih od 12. do 14. stoljeća. Sačuvani su i fragmenti još starijih rukopisa.

Najstariji fragmenti potječu iz 11. i 12. stoljeća: Kijevski listići (prva od 13 očuvanih stranica napisana je na hrvatskom prostoru), Budimpeštanski fragment, Bečki listići, Bašćanski ostrišci, Grškovićev odlomak apostola (nastao na području istočne Bosne). U 13. stoljeću nastali su daljnji fragmenti misala: Kukuljevićev, Splitski, Londonski, Vrbnički i drugi. U Rijeci je Ankica Vlašić Anić pronašla fragment Mudrih izreka iz 13. stoljeća, čuva se Knjižnici kapucinskog samostana Gospe Lurdske u Rijeci.

Najstariji do sada poznati hrvatskoglagoljski misal je Vatikanski misal Illirico 4, nastao vjerojatno u Omišlju na otoku Krku početkom 14. stoljeća. On predstavlja i najstariji sačuvani slavenski prijevod s latinskog.

Najljepše ukrašeni rukopisi misala su Misal kneza Novaka (1368. godine, Beč/Lika) i Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1404., Carigrad). Misal kneza Novaka napisao je u Lici knez Novak lijepom uglatom glagoljicom, ukrasio ga pozlatom, te plavom i crvenom bojom. Novakov sin Petar prodao je misal nakon očeve smrti crkvi sv. Jelene i sv. Petra u Nugli u Istri. Original se čuva u Bečkoj knjižnici, a Katedra hrvatskog sabora u Roču je otkupila prava na pretisak i izradila faksimil (vjerna reprodukcija originala), koji se čuva u Gradskoj knjižnici u Roču, kao jednom od nekadašnjih glagoljaških središta. U tom su razdoblju nastali i rukopisni brevijari. Neki od njih su I., II., IV. vrbnički brevijar, Pašmanski brevijar, Vatikanski brevijar Illirico 5 i 6, Akademijin brevijar, Brevijar Vida Omišljanina, I. ljubljanski (beramski) brevijar.

   Misal kneza Novaka 

  Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića 

 

Od 15. do polovice 16. stoljeća nastali su mnogobrojni drugi rukopisi misala i brevijara: Berlinski Misal, Ročki misal, I. i II. ljubljanski (beramski) misal, Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Varikanski misal Illirico 8, I. i II. vrbnički misal, Bribirski misal, I. i II. Oxfordski misal, Newyorski misal, Metropolitanski misal, Novljanski misal, Dragućki brevijar, III. vrbnički brevijar, Moskovski brevijar, I. i II. novljanski brevijar, Brevijar popa Mavra (Vrbnik), Humski brevijar, Bribirski brevijar, Vinodolski brevijar, Vatikanski brevijar Illiroco 10, Dabarski brevijar, II. ljubljanski (beramski) brevijar.

14. i 15. stoljeće smatra se zlatnim vijekom hrvatskog glagoljaštva, a opadanje intenziteta započinje krajem 15. stoljeća nakon Krbavske bitke (1493. godine) i raseljavanjem stanovništva.

 

Konstantin i Metod

Solunska Sveta braća Konstantin i Metod

Glagoljica jest postala hrvatsko povijesno pismo, no izumili su ju svećenici, braća Konstantin (crkveno ime Ćiril) i Metod, koji su živjeli na području grčkoga Soluna u 9. stoljeću. Budući da je Solun bio okružen Slavenima, poznavali su slavenske jezike. Za života su bili poslani u više misija. Njihova najvažnija misija bila je upravo izum slavenskoga pisma prema molbi moravskog kneza Rastislava carigradskom caru Mihaelu III. da pošalje u Moravsku biskupa i svećenike koji će podučiti slavenski narod kršćanstvu na slavenskom jeziku, što su prethodno obavljali franačko-bavarski svećenici na latinskom jeziku. Dužnost je pripala Svetoj braći, Konstantinu i Metodu, koji su za taj zadatak osmislili pismo po uzoru na grčki alfabet. Bilo je to prije raskola kršćanstva. Pismo je tek nekoliko stoljeća kasnije nazvano glagoljicom.

Institut za Jezik i jezikoslovlje je izradio zabavne računalne igre o glagoljici – Glagoljostrelka, Glagoljojed, Glagoljojed 2. Dostupne su na poveznicama https://jezicneigre.com/hr/glagoljostrelka/, https://zci.stin.hr/games/glagoljojed/, https://jezicneigre.com/hr/glagoljojed2/. Autor igrica je Josip Mihaljević.

Doticaj Hrvata s glagoljicom

Nije poznato u kojem trenutku i kako su se Hrvati susreli s glagoljicom. Prvi pouzdani spomen glagoljaštva su dva pisma pape Ivana X. iz 925. godine splitskom biskupu i kralju Tomislavu i knezu Viševiću u kojima kritizira služenje mise na slavenskom „barbarskom“ jeziku, što je za posljedicu imalo donošenje nekih restriktivnih mjera, poput zabrane ređenja glagoljaša.

U hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturi postojala je tropismenost (glagoljica, ćirilica i latinica) i trojezičnost (narodni jezik, hrvatski crkvenoslavenski i latinski jezik). Glagoljicom su pisani narodni jezik i hrvatski crkvenoslavenski jezik, ćirilicom je pisan narodni jezik. Latinski jezik je imao funkciju književnog jezika. Hrvatski crkvenoslavenski jezik je do polovice 14. stoljeća bio književni jezik, a nakon toga je postao samo jezik liturgije.

Razvilo se više stilova glagoljice. Glavni stilovi su starija obla, hrvatska uglata i kurziv (brzopis).

Tekst Očenaša na trima tipovima glagoljice. 

 

Jezik glagoljičkih tekstova

Spomenici X. i XI. stoljeća (Kijevski listići) pripadali su slavenski jedinstvenom kanonskom razdoblju, starocrkvenoslavenskom jeziku, njihov se jezik temeljio na živom govoru grada Soluna. Uz glasovne prilagodbe razvile su se bugarsko-makedonska i i moravska inačica.

Već stoljeće kasnije (krajem 11. stoljeća) jačaju utjecaji narodnih govora nad starocrkvenoslavenskim jezikom, koji sve više ima funkciju knjiškog jezika, a ne živog govora. Tako je nastao jezični koine, supostojanje više jezičnih sustava unutar jednog jezika: živi, narodni, jezik i knjiški, crkvenoslavenski jezik. Živi, puku razumljiviji, jezik našao je funkciju u pravnim tekstovima i tekstovima uporabne svrhe, poput Vinodolskog zakonika. Knjiški jezik predstavljao je višu stilsku inačicu i služio je kao jezik liturgije, ali su njime pisani i liturgijski i neliturgijski tekstovi. Jezik Baščanske ploče (1100.godine) također je spoj narodnog čakavskog jezika i staroslavenskoga jezika, no potrebna su daljnja istraživanja kako bi se ustanovilo koji je jezični sloj temeljni.

Raspad jedinstvenog slavenskog starocrkvenoslavenskog jezika rezultirao je nastankom takozvanih redakcija pojedinih sustava crkvenoslavenskoga jezika. Smatra se da je postojalo šest redakcija: makedonsko-bugarska, srpska i hrvatska, bosanska, češka, ruska, rumunjska (vlaška).

Hrvatska redakcija crkvenoslavenskog jezika se temeljila na prodoru najprije čakavskog narječja, a od 15. stoljeća i kajkavskoga.

Budući da je prodor čakavskih i kajkavskih elemenata bio sve izraženiji, i da je u 16. i 17. stoljeću postojala ideja stvaranja općehrvatskoga književnoga jezika miješanjem crkvenoslavenskoga jezika i hrvatskih dijalekata (Ozaljski kulturni krug), polovicom 16. stoljeća je na Tridentskom saboru odlučeno da se prekine veza s govornim hrvatskim jezikom (dijalektima) i da se stvori umjetna knjiška norma hrvatskog crkvenoslavenskog jezika. Pooštrila se veza s ruskom redakcijom i započelo je razdoblje rusifikacije hrvatskih crkvenoslavenskih tekstova. Tiskanje knjiga bilo je dozvoljeno samo u Rimu pod paskom rimske kurije. Nameće se zaključak da je ovom odlukom promijenjen tijek razvoja osnovice hrvatskog (suvremenog) književnog jezika.

Više informacija o glagoljici možete pročitati ovdje: https://stin.hr/glagoljica/

 

Tiskare

Neke su knjige tiskane u Veneciji i Rimu, no postojale su tiskare i na području Hrvatske, koje su radile u teško vrijeme turskih provala. Postoji legenda da se jedna od tiskara nalazila u Kosinju u Lici. Jedna od najznačajnijih tiskara bila je tiskara u Senju, koja je djelovala koncem 15. i u prvom desetljeću 16. stoljeća. Jedna od tiskara postojala je i u Rijeci. Šimun Kožičić Benja je u Rijeci tiskao najmanje šest knjiga 1531. i 1532. godine. 

  Šimun Kožičić Benja 

 

 

Izvori:  

Gadžijeva, S., Kovačević, A., Mihaljević, M., Požar, S., Reihnhart, J., Šimić, M. Vince, J. (2014.) Hrvatski crkvenoslavenski jezik, priredio Milan Mihaljević, Hrvatska sveučilišna naklada, Staroslavenski institut, Zagreb  

http://ihjj.hr/clanak/danas-je-dan-hrvatske-glagoljice-i-glagoljastva/7308/

http://virtualna.nsk.hr/glagoljica/2019/01/08/misal-po-zakonu-rimskoga-dvora/

https://stin.hr/glagoljica/

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=13585

https://www.facebook.com/hrvatskimivolimo/photos/pcb.3257093597845873/3257089917846241

https://hrcak.srce.hr/132663

https://hrcak.srce.hr/file/222455

http://fluminensia.org/rijecka-glagoljska-tiskara

file:///C:/Users/Karmen/Downloads/982453.zabavna_glagoljica.pdf





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju